Nakon nekoliko poprilično napornih dana, konačno sam u nedjelju ispijao kavicu u svojoj kuhinji. Nedjeljni ritual obuhvaća fini dupli espreso, kroasane jednog domaćeg proizvođača (svi moramo podupirati domaću industriju!) i „listanje“ jednog dnevnog lista na njegovom on-line izdanju.

Tamo negdje, sredinom davnih 80-ih godina prošlog stoljeća, djed me odlučio povesti u kupovinu novog auta. Dobro, ne baš potpuno novog, ali u svakom slučaju novijeg od starog malog Pežoa 104 koji je vozio skoro 10 godina. Došla je i ta nedjelja, obukao sam svoju traper jaknu pa sam krenuo u pola 7 (jer dobri auti dolaze ranije ujutro) put Jakuševca s djedom.

Negdje tamo sredinom veljače sam listao vijesti na našim portalima i između standardne ponude politike, estrade, sporta, golotinje i Internetskih neobičnosti, ugledao sam i članak na večernjem o posjetu HDZ-ovih čelnika u Njemačku, točnije Frankfurt. Da, baš u taj naš "Vrankvurt", koji je valjda uz Beč i Miken, glavna oaza naše iseljeničke zajednice.